O mojoj ljubavi prema popravljanju odjeće.

Mali džemper za maleno biće.

Dolazim iz generacije žena koje su voljele i vole plesti, šivati ​​i izrađivati vezove. Sjećam se kako je baka uvijek plela vunene čarape za jesen i zimu. Kad god bi se počele raspadati, ona bi ih zakrpala novom vunom. Sjećam se i kako me majka od malih nogu učila šivati odjeću za lutke, a zatim i popravljati rupice na vlastitoj odjeći. Izvlačila bi stare tkanine s dna našeg starog ormara te ih darivala meni za malene projekte koje sam neprestano smišljala u toj glavici. I obožavala sam to. Osjećala sam se sigurno jer sam i sama znala popraviti odjeću. Kako nešto sačuvati i produžiti životni vijek. Već tada me to veselilo.

Već nekoliko godina pokušavam pojednostaviti svoju garderobu sezonskim pospremanjem i odgovornijom kupnjom novih komada odjeće. Isto činim i s odjećom svog sina. Ovaj sam tjedan provela neko vrijeme izvlačeći svu njegovu odjeću kako bih vidjela što mu odgovara za nadolazeće hladnije, jesenske dane. Dok sam organizirala odjeću, napravila sam hrpu odjeće koju treba malo popraviti. Bio je tu prekrasan smećkasti džemper bez drvenog dugmeta, plava majica s nekoliko mrlja koje nikako da nestanu i hlače s opuštenim strukom. Budući da sam dugme koje nedostaje sačuvala jednostavno sam ga zašila nazad. I hlače je bilo lako popraviti. Ali ta sićušna plava majica trebala je malo mašte. Odlučila sam uzeti vremena i napraviti vez rakete kako bih prekrila tu mrlju.

Postoji mnogo načina na koje možete koristiti konac i vez za popravak odjeće. Jedan od njih je Sashiko vez koji želim isprobati jednog dana. Nastao je prije otprilike 400 godina u sjevernom Japanu kao sredstvo za očuvanje odjeće. Tehnika se razvila među siromašnim zajednicama, iz nužde. Sashiko je stil japanskog veza u kojem se jednostavni, ali prekrasni uzorci ušivaju pokretnim bodom, koristeći bijeli konac na tamnoplavoj tkanini. Ali naravno, možete ga isprobati na bilo kojoj boji. Sashiko je zahvalnost za ono što imamo popravljajući, ojačavajući i ukrašavajući komade odjeće. To je proces koji zahtijeva vrijeme.

"Kintsugi is a pottery technique. When something breaks, like a vase, they glue it back together with melted gold. Instead of making the cracks invisible, they make them beautiful...To celebrate the history of the object....What it's been through." 

— by Leah Raeder

Ove riječi govore o Kintsugiju, a ne o popravljanju odjeće, ali kad god ih pročitam stvarno osjećam da bismo mogli tako gledati i na popravljanje odjeće. Slavljenje činjenice da imamo taj komad odjeće i da imamo umijeća i volju produžiti njihovu namjenu. Popravljanje odjeće ne bi trebalo biti izgubljena umjetnost, već nešto što bismo svi trebali češće prakticirati. Moja majka je stalno popravljala odjeću. A moja je teta šivala naljepnice na poderanu odjeću mojih rođaka. Nadam se da ću i sama ustrajno i dalje prakticirati takav način življenja.

Volim taj proces šivanja, vezenja i popravljanja odjeće na neki maštovitiji način, ali znate što volim još više? To što ćemo moj sin, suprug ili ja taj komad odjeće nositi i duže. To što ću takvim načinim življenja biti korak uz korak sa svojim vrijednostima i odlukama o jednostavnosti i samoj potrošnji.

Pročitaj još:

• Više o stvaranju jednostavnije garderobe.

• I s dječjom odjećom manje je uvijek više.

• Što sam nosila ovog ljeta?. Priča o pojednostavljenju i ljetnim danima.