Šetnje ispunjene čudima.

O svojoj ljubavi prema dugim šetnjama mogu pisati cijeli dan. Pogotovo o onim jesenskim šetnjama gdje koračamo vijugavom poljskom stazom, a onda susrećemo šumu i drvorede borova. Nakon toga uvijek završimo zapanjeni na rubu šume gledajući u beskrajno polje visoke smeđe trave.

Jesenski pejzaž. Moja prekrasna sestra i naš radoznali pas. Šetnje livadom.

Kad god provodimo vrijeme na selu, šetnje su nezaobilazni rituali svakodnevice. Posljednjih godina imali smo priliku pročitati mnoge knjige na temu hodanja. Znamo koliko je to zdravo za naše tijelo i um. Ali mogu vam reći da u tim šetnjama nalazim još nešto osim mira, smirenosti, vitalnosti. Nalazim mala čuda prirode i njenog života. Takvi trenuci u meni bude osjećaj poštovanja prema prirodi, osjećaj zajedništva s njom. Odlazak na te vjetrovite livade i susreti s malim lisicama koje se tako brzo kreću iz jednog šumarka u drugi znači vidjeti svijet očima djeteta. Ne možete se boriti protiv sebe, ne možete suzdržati čuđenje, divljenje pa čak i strahopoštovanje.

Moj mali dječak i moj dragi muž. Idemo prema poljima i vijugavim stazama. Oh, i ovaj mali pleteni šešir na glavi. Moja mama puna ljubavi napravila ga je za njega.

Toliko je malih čuda posvuda ako ih tražite i čekate. Mogla bih napisati stranice i stranice o takvim malim trenucima. Ne znam koji bih izdvojila kao najdraži. Onaj trenutak kad jeleni trče s ruba šume u redove malih borova? Ili jata divljih gusaka koje glasno najavljuju svoj odlazak? Ili pronalazak malog jelenjeg roga u dolini gustog poljskog cvijeća? Možda osjećaj strahopoštovanja kad izađem na ravnicu visoke trave i poželim zauvijek trčati kroz nju s vjetrom na obrazima? Ili močvarna polja koja se gotovo bajkovito izdižu iz niskih pašnjaka?

Ako ne hodate sam već u društvu dragih vam osoba, vidjet ćete koliko raznih čuda zapažate zajedno. Svatko će pronaći nešto čemu se može diviti. Još je zanimljivije dijeliti to divljenje i ukazivati ​​drugima na čuda koja vidite. Šetnje ne preskačem, koliko god mi je ugodno i toplo u četiri zida mog doma. Naći ćete čuda u svakom godišnjem dobu. Šetnje kojima se uvijek najviše raduje su one jesenje. Šetnje poljima prošaranim smeđom, žurom i crvenom bojom, uvijek umotana u pletene džempere, s kapom na glavi i zelenim čizmama na nogama. Šetnje ne samo da obogaćuju moju svijest, već pružaju kutak za maštu, inspiraciju, prisutnost i upijanje ovog života.

Pročitaj još:

• Usporavanje na selu. Pročitaj više o jednostavnim danima na selu.

• Priča o ljubavi prema šetnjama.

• Moja prva priča na blogu. Pročitaj ovdje.