Stvarajući jednostavan dom | Košare, drvene kutije, staklenke i platnene vrećice.

Sjećam se prvih nekoliko godina u našoj obiteljskoj kući. Živjeli smo kod bake i djeda do moje šeste godine, a onda su roditelji sagradili kuću u obližnjem selu. Kuća na brežuljku, okružena malim susjednim kućama, dolinama, pašnjacima i šumarcima. Prvih nekoliko godina roditelji i nas, troje male djece, živjeli smo samo u donjem dijelu kuće, koji je imao malu kuhinju, dnevni boravak, jednu malu spavaću sobu i kupaonicu. Sjećam se koliko sam voljela kad bi mama uređivala i organizirala male kuhinjske kutke i dnevnu sobu. Obožavala sam kutak kraj kuhinjskog štednjaka jer je u kutiji za odlaganje uvijek bili lijepo posloženi komadi drva spremnog za paljenje jutarnje vatre u maloj peći. Također sam voljela malu spavaću sobu u kojoj smo spavale sestra i ja. Imale smo mali ormar u koji je mama spremala naše bojice, papire i igračke u kutije za cipele i male pletene košarice. Naučila nas je izrađivati ​​stvari umjesto da ih kupujemo. I svidjelo nam se. Kad god razmišljam o tome što učiniti s neiskorištenom ili poderanom starom tkaninom, sjetim se nje kako trga rabljenu odjeću na trake koje će upotrijebiti u svom vrtu za vezanje rajčica za drvene stupove. Vezala bi nam kosu vrpcama, a sutradan bismo se sestra i ja probudile s velikim uvojcima. U školi bi nas nazivali ovčicama. Bilo je to jedno lijepo, jednostavno vrijeme odrastanja.

Sada živim u malom gradskom stanu sa svojim suprugom i dječačićem koji će uskoro napuniti dvije godine. Sjećam se koliko sam mrzila stan kad sam prvi put ušla u njega. Bio je pun starih stvari, tepiha sa starim mrljama i namještajem koji mi se baš i nije sviđao. Ali nakon što smo se riješili nekoliko nepotrebnih stvari, poput onih tepiha i starih slika na zidovima, bilo je malo lakše disati. Znala sam da mogu urediti prostor i organizirati ga tako da stvorim udobnost i toplinu doma. Međutim, nije jednostavno organizirati stvari u stanu u kojem su spavaća i dnevna soba ista prostorija. No, prisjećajući se mame i kutaka našeg toplog doma, odlučila sam pronaći nešto po svom ukusu. a to su bile košare i sanduci za skladištenje. Kako sam bila studentica i nisam baš imala prilike kupovati puno košara, odlučila sam ih strpljivo pronaći. Tako je i bilo. Neke sam pronašla kod mame, neke kod prabake, neke sam s vremenom dobila na poklon, a neke sam si priuštila. Većinu ih imam i danas. Pa evo, govorim vam o nekoliko ideja za pohranu stvari u jednostavnom domu.

Savršeno mjesto za pohranu igračka.

Prvo, košare. Otvoreni drveni ormarić u kupaonici sadržava stvari pospremljene u male košarice. Ručnici su također na vidljivom mjestu, u velikoj košari koju sam kupila u Ikei. Košara je na perilici rublja. U kuhinji nemamo puno kuhinjskih elemenata. Na jednom drvenom ormariću nalazi se nekoliko polica sa staklenkama napunjenim sjemenkama, brašnom, šećerom i sličnim potrebštinama, a na ostalim policama su košare. Tu su kava, čaj, pregača i kuhinjske rukavice, pribor i podmetači. Košare su važne i za spremanje hrane u našoj smočnici, poput luka, krumpira, bundeva i tikvica, potrepština za pečenje... Što se igračaka tiče, u dnevnom boravku imamo na raspolaganju dva ormarića. Budući da su police pune dokumenata kao i kutija s našim stvarima poput sunčanih naočala, punjača za mobitele, olovaka, slika i ostalih sitnica, odlučila sam se za četiri male police na dnu ormara za knjige i igračke mog mališana.

Drvene kutije za pohranu. Volim ih. Prekrasne su, a još mi se više sviđaju ako su godinama korištene i proslijeđene meni s tragovima vremena i korištenja. Imam osjećaj da tako u sebi čuvaju mnoštvo priča. U njih spremamo igračke. Trenutno imamo pet kutija, jednu smo dobili na poklon kad se mališan rodio, dvije sam kupila, a dvije pronašla u prizemlju naše zgrade, spremne za bacanje. U velike kutije koje sam kupila posložila sam drvene kocke, lego kockice, igračke za slaganje, igračke za lupanje itd. U kutiju koju sam dobila na poklon pospremljene su pelene i vlažne maramice. Meni najdraže dvije kutije koje sam spasila od nepotrebnog bacanja u smeće, sadrže pribor za kreativno izražavanje kao što su vodene boje, papir za crtanje, kreda, bojice i tijesto za igru. Druga takva kutija sadrži metalnu posudu za kuhanje, poderane krpe i druge kuhinjske predmete spremne za igru.

Staklenke. One me uvijek podsjete na djetinjstvo, na drvene bojice koje sam uvijek čuvala u staklenki na našem radnom stolu. Tempere i vodene boje držala sam u ladici ormara, a kistove sam uvijek voljela imati na vidljivom mjestu, u maminoj staklenoj posudi koju mi je poklonila nakon što ju nije iskoristila u sezoni pripreme zimnice. Uvijek bih u takvim staklenkama pospremala bojice, gumice, krede i suho cvijeće koje bih brala u svojim šetnjama po dugim livadama. Htjela sam i svom djetetu pružiti tu nostalgiju, ali i lakoću pristupa te inspiraciju.

Platnene torbe i vreće. Većinu sam kupila kroz godine, te ih s s potrebom popravljam i zašivam kako bi ih mogla ponovno koristiti. Koristim ih i za spremanje odjeće u torbu kad god negdje putujemo, te za organiziranje igračaka kao što su lego kocke i drvene kocke i magna ploče. Imamo nekoliko manjih platnenih vrećica s patentnim zatvaračima te ih koristimo za spremanje drvenih bojica, flomastera i drvenih pečata.

Metalne štipaljke s magnetima su obavezna stvar u mom domu. Koristimo ih u smočnici za zatvaranje već otvorenih vrećica s hranom, za držanje raznoraznih komada papira, a često ih koristim i u svojim kutijama s kreativnim materijalima. Odlično drže na okupu komade korištene tkanine, papire koje planiram ponovno upotrijebiti za zamatanje darova, papire koje koristim za izradu papirnatih vrećica i slično.

Ručno izrađene vrećice od papira i tkanine. Volim stvarati raznorazna rješenja za pohranu stvari. Tako, primjerice, volim spremati neke sitnice u ​​male papirnate vrećice izrađene od rabljenog papira. U njima držim konce za vezenje, drvene kolute za izradu ukrasa, krede mog mališana... Lijepe su, vrlo jednostavne za izradu i dugo će trajati ako se s njima dobro postupa.