Stvaranje jednostavnosti na policama ormara | Moj početak.

Jesenje pletivo.

Moj put do jednostavnije garderobe traje već više od tri godine. Odrasla sam u jednostavnom domu gdje smo nosili jednostavnu odjeću, gdje smo kupovali novu odjeću kad je stvarno bila potrebna i popravljali je kada bi se oštetila. Učili su nas da budemo zahvalni za ono što imamo i stvarno smo voljeli ono što imamo. Ali onda sam otišla na fakultet. U gradu je bilo puno trgovina, puno trendova i puno drugih ljudi koji su komentirali kako izgledaš i što nosiš. A tu sam bila i ja, djevojka koja je počela čeznuti za više. Pa i kad sam počela raditi, već sam imala dovoljno na svojim vješalicama, ali sam nastavila kupovati još. Ali, vidite, u svojoj sam srži čeznula za jednostavnošću u kojoj sam odrastala. U svojoj sam srži ponovno željela biti zahvalna.

Onda su došli brak i trudnoća. I s tim je došao moj put do jednostavnosti. Kad smo planirali kupovati stvari za bebu, shvatila sam da želim jednostavnost i mir i bezbrižnost koliko je moguće. Pročitala sam neke knjige o minimalizmu i počeo sve što nismo nosili i koristili poklanjati i donirati. Jedno od prvih područja koje sam raščistila bila je moja garderoba. Kad sam se riješila svega što nisam voljela ili u čemu se nisam osjećala ugodno, osjetila sam trenutnu slobodu i sreću. Prošle godine sam kupila manje od šest novih odjevnih predmeta. Svi ti komadi bili su mjesecima na mojoj listi želja i bili su vrlo promišljena kupovina. Navike potrošnje i gomilanja ponekad je jako teško promijeniti. Ali kad sam jednom osjetila slobodu od sveg tog gomilanja stvari i zadovoljstvo onim što sam imala, osjetila sam zahvalnost kao prije, kao djevojčica. I stvorila sam više slobode u sebi. A koliko se tek i emocionalnog nereda počelo raščišćavati. I to mi je bilo dovoljno da zauvijek promijenim navike potrošnje. Postavila sam granice i čvrsto ih se držala. Također je važno zapamtiti da pojednostavljeni ormar nije jednog oblika, veličine ili boje. Ili čak cijene. On je ono što stvorite u skladu sa svojim navikama i vrijednostima.

Uz te promjene naučila sam se ponekad jednostavno diviti odjeći. Volim odjeću i volim se osjećati lijepo, ali također želim da moji komadi budu voljeni i udobni. Tako da se prije kupnje uvijek zapitam hoće li biti dugotrajno, često nošeno, voljeno, udobno i meni lijepo. Ako je jedno od tih pitanja negativno odgovoreno, vjerojatno ću se samo diviti tom komadu odjeće, a ne posjedovati ga. Tijekom ovih godina traženja jednostavnosti, također sam se često podsjećala kako je briga o odjeći važna. Odjeća se troši, a dugmići se gube. Ali odgojila me majka koja nam je stalno popravljala odjeću i koja me odmalena učila cijeniti tu vještinu. Stoga stvarno volim popravljati odjeću i stvoriti taj osjećaj kreativnosti u sebi te ideju da imam volju produljiti život i svrhu odjeći. Ali o toj ljubavi u nekoj drugoj priči.

Pročitaj još:

• Kako sam živjela ovog ljeta s nekoliko komada odjeće. Više o tome ovdje.

• Ako želite započeti svoj put minimalizma na policama svog ormara, ovdje možete pronaći nekoliko savjeta.

• Zašto je popravljanje odjeće važno?

• Dječja odjeća. Minimalizam i u odijevanju djece.

-