Stvarajući jednostavan dom | Nekoliko koraka.

Jesenji vijenac napravljen od divljeg cvijeća iz moje drage doline i cvijeća mog vjenčanog buketa.

Jesen će uskoro pokucati na naše prozore i sezona malenih projekata započinje u mom toplom domu. Tu su neke ideje o popravljanju odjeće i pripremi za hladnije dane. Tu su ideje o ispunjavanju moje malene kuhinje nekim novim jesenjim receptima. Večeri su već nekako tamnije, ponekad i bez zvijezda, s velikim sivim oblacima koji se slabo naziru na tom noćnom nebu. Već je tu i šuškavo lišće na stazama kojim koračamo svakoga jutra u svojim šetnjama. Jučer sam, dok sam razmišljala o tome koje jesenske filmove gledati, uz kiflice s cimetom i vrući kakao u mojoj omiljenoj šalici, razmišljala i o tome što čini jednostavan dom. Sjetila sam se vlastitog puta stvaranja jednostavnijeg doma. I trenutno dok se pripremam na slaganje svojih jesenjih džempera i željom za pravim jesenskim danima, pišem vam o tom putu. Jednostavan život je promjena životnih navika i početak promišljanja o tome što će jednostavnost značiti za vas? Što za vas znači jednostavan dom? Jednostavan dom, u svojoj srži, stvaranje je novog načina življenja. Bez obzira na vaše vrijednosti, motive i inspiraciju za taj jednostavan dom, ponekad će biti potrebno puno napornog rada, mnogo odbijanja i postavljanja granica. Jednostavan dom nije samo pakiranje i doniranje stvari. Takav dom dovodi do promjene navika i vaših vrijednosti o trošenju novca, praktičnosti, možda čak i održivosti. Na tom putu mijenjanja navika, micanja viška stvari, doniranja i darivanja odjeće, odbijanja usporedbe vlastitog doma s domom drugih ljudi ispunila sam nekoliko osnovnih koraka koji su mi olakšali taj put.

Prvi korak, uklanjanje nereda i viška stvari. Naravno. Svi smo već znali da će to biti prvi korak. Ali stvarno mislim da je to i najlakši korak. Bit će teško odvojiti se od nekih stvari, osobito onih sentimentalnih koje na kraju zatrpaju vaš dom, no s vremenom će i to postati lako. I radit ćete to češće. Barem je tako bilo za mene. Dakle, tijekom nekoliko tjedana, ili dana, jednostavno započnite čistiti sobu po sobu, ili čak ladicu po ladicu. Možete odrediti i vrijeme u kojemu to želite ostvariti i učiniti to u određenom vremenskom okviru. Nemojte sve učiniti u jednom danu, jer će vam postati sve malo previše i naći ćete se na točki u kojoj nećete znati što i kako dalje. Zato učite iz mojih grešaka i polako. Nakon nekog vremena vidjet ćete prazne površine, bez onih sitnih ukrasa koje ste mrzili brisati i čistiti, vidjet ćete kutak vašeg ormara u kojemu vidite samo ono što volite nositi, ugledat ćete košare s manjim brojem igračaka i pojednostavljenu kuhinju u kojoj se napokon snalazite. I osjećat ćete slobodu, a ne stres niti opterećenost stvarima.

Drugi korak. Postavljajte si pitanja dok čistite višak stvari. Ovim pitanjima postavljate prioritete. Koliko često to koristim? Što mi to znači? Volim li to? Donosi li mi radost? Smeta li mi to stalno čistiti? Je li dugotrajno? Mogu li tu stvar prenamijeniti? Je li mi doista potrebno? Je li praktično? Pridonosi li mojoj želji da živim jednostavnije?

Stari ormar sa šalicama i posuđem koje koristimo i volimo svakodnevno.

Treći korak. Postavite granice i nemojte ponovno ispunjavati svoj dom sličnim stvarima. Možda ćete s vremenom početi misliti da vašem domu trebaju neki sezonski ukrasi, neki suveniri, vaze, neke uokvirene umjetnine, više namještaja. Ali sjetite se kako je bilo biti između tih zidova s prostorom za jednostavno postojanje. Nemojte čistiti tisuću sitnica na policama i premještati hrpu košara, šalica ili posuđa. Manje je više u domu. Na ovom sam putu upravo to i naučila te se nastojim toga svaki dan podsjećati kad vidim svoj dom ispunjen onim stvarima koje volim i cijenim. Zamislite dom u kojem želite živjeti, stvari kojima želite biti okruženi? Nakon što se riješite te navike kupovanja novih i zamjene starih stvari, naći ćete više vremena i prostora da budete prisutni i cijenite napredak koji ste postigli pri stvaranju vaše jednostavnosti.

Četvrti korak. Budite kreativni. Iskoristite stvari ponovno. Popravite ih. Prenamijenite ih. Smatram se kreativnom osobom. Odmalena sam težila kreativnim projektima, šivala sam odjeću za lutke, popravljala drvene stolice, gradila drvene kućice od komadića drva, slikala životinje i krajolike na platnu kako bih ukrasila svoju sobu. Ali biti kreativan ne znači samo slikati ili šivati ​​ili zamišljati šarene projekte po kući. To znači pronaći načine da produljite život stvarima u vašem domu. Možete biti tako kreativni da spasite neke predmete koje ljudi stalno ostavljaju i bacaju. Stvari koje treba samo malo prebojati, vratiti nekoliko vijaka ili popraviti nekoliko rupa. Od tate imam prekrasnu kutiju za alat koju sam očistila te prebojala. Sada je to dragocjena kutija puna bojica, olovaka i malih sitnica mog sina. Imam drvenu kutiju koju je mama pronašla u kući pokojne prabake i koju smo očistili. Sada je to prekrasna kutija za moje kistove i boje. Imam staru jaknu koju sam pronašla u ormaru strica nakon što je preminuo. To je tako kvalitetna jakna i draga uspomena. Takve stvari mogu vaš dom učiniti jednostavnim i još održivijim.

Stari svijećnjak s tragovima vremena pronađen u maloj trgovini antikviteta na moru.

Peti korak. Napravite popis želja. Na početku svake godine napravim popis želja sa svim stvarima koje mislim da trebam ili želim. Svaku stavku stavim taj papir i dugo razmišljam o svemu što sam navela. Prije neke sezonske kupovine, ponovno ću otvoriti tu stranicu svog dnevnika i pročitati popis. Precrtat ću sve što sam ipak odlučila propustiti u kupovini. Za one stvari o kojima još uvijek promišljam, postavljam si nekoliko pitanja i od sebe same zahtijevam potpunu iskrenost. Ako to kupim, hoću li to često nositi? Je li dugotrajno? Pridonosi li to mom stvarnom stilu i mojoj želji da se osjećam ugodno i lijepo? Koja je svrha tog predmeta? Je li praktično? Hoće li to koristiti meni i mojoj obitelji? Ako je odgovor na većinu tih pitanja potvrdan odlučit ću se kupiti taj predmet. U suprotnom, tom ću se predmetu uglavnom samo diviti, a ne posjedovati ga.

Šesti i posljednji korak. Prigrlite nesavršenost. Vaš dom će uvijek imati svoje nesavršenosti. Dugo sam uspoređivala svoj stil, svoj dom, svoj način života s drugima. I shvatila sam koliko je to loše za moj život i moj put. Neophodno je u životu prihvatiti nesavršenosti i shvatiti koliko one mogu biti lijepe. Kada sam prvi put raspremila svoj dom i odlučila ga zadržati jednostavnim, počela sam voljeti ovaj način života u malom i živjeti tražeći jednostavnost u svakodnevnom životu. Prvi put sam svoj dom vidjela kao lijep. Zašto? Zato što je konačno bio ispunjen fotografijama koje sam voljela, odjećom u kojoj sam se osjećala lijepo i udobno, keramikom, šalicama i tanjurima koje sam svakodnevno koristila, praznim površinama koje sam bez problema čistila... Napokon sam počela osjećati zahvalnost za ono što sam već imam. Odgojena sam u malom, jednostavnom domu s malo novca. Moja je mama cijelo vrijeme ponovno koristila stvari, mijenjala namjenu tkanina, popravljala našu odjeću, njegovala je okrhnute šalice i cijenila trenutke iznad svega. I ja sam to željela godinama i napokon sam to pronašla. Svojim jednostavnim i malim životom. Savršenstvo samo postaje još jedan izgovor da kupujete više, tražite više, želite više i osjećate se kao da ste manje. Osjećala sam da je savršenstvo dobra stvar. Nije. Nije dobro sramiti se sebe i svog doma. A pokušaj dostizanja savršenog sebe i savršenog doma također nije dobra stvar. S pražnjenjem svog doma i sve većim prihvaćanjem sebe opet sam se pronašla kao jednostavno biće koje sam oduvijek bila, jer u svojoj srži, jednostavnost je ono što sam željela. I znala sam to cijelo vrijeme. Odlučila sam vidjeti te okrhnute šalice kao priču o ispijanju jesenskog čaja i uživanju u poglavlju najdraže knjige. Pojednostavljujući svoj dom, odlučujem vidjeti njegove nedostatke, njegove nesavršenosti kao priče, sjećanja i trenutke.