Što pronalazak jednostavnosti znači za mene?

Naša drvena ograda u vrtu moje mame obojena zalaskom sunca. Napravljeno rukama mog oca.

Pronašla sam spor život i jednostavnost kada mi je to bilo najpotrebnije. Taj pronalazak jednostavnosti promijenio je mene, moj dom i moj odnos prema stvarima. Za mene jednostavnost nije estetika ili trend, već način življenja koji prihvaća nesavršenost, svrhu, svijest i slavi život s manje. Kad kažem živjeti s manje, ne mislim nužno živjeti u nekom stvarno malom stanu ili malenoj kući, već živjeti sa stvarima koje istinski cijenite, volite i koristite. O životu bez viška, o jednom svjesnijem životu. Pronalaženje jednostavnosti nije znači život lišen poteškoća, već život u kojem ćete naučiti kako se lakše i s manje preopterećenosti izdići iz tih poteškoća.

Danas možemo vidjeti mnoge knjige o minimalističkim domovima, jednostavnom i održivom životu. Takvi domovi su obojeni u bijelo i praznih zidova, bež platnena posteljina, uredne i organizirane prekrasne kuhinje, posuđe savršeno posloženo u drvenim bijelim ormarima... Usporeno življenje i pronalaženje jednostavnosti nije tjedno uklanjanje nereda ili stalno razmišljanje o tome kako stvoriti minimalistički dom. To je način života koji slavi snalažljivost i svijest. Iako volim bijele zidove i neutralne boje, moj dom je daleko od savršenog i urednog. Imam dječačića koji stalno širi igračke po podu, ostavlja ih razbacane i ostavlja mrvice hrane u tepihu dnevne sobe. Ali pronašla sam jednostavnost u organizaciji, u kupovini manje stvari, u korištenju onoga što imam i pronalaženju radosti u svakodnevnim trenucima.

Jednostavnost se odnosi na vaš način razmišljanja, vaše namjere i svijest. A za mene je to duboko povezano s učenjem kako uopće usporiti. Za mene, sporije življenje znači živjeti pravilnim tempom, a ne trčati uokolo sa stresom u sebi i tisućama dnevnih zadataka koji nam se gomilaju u glavi. Jedan sporiji život je sjediti na opuštenoj i mirnoj večeri sa svojom obitelji, paliti svijeću i piti jutarnji čaj na balkonu, raditi u vrtu, nositi svoje godinama stare džempere u neke mirom obojene jesenske šetnje, pronalaziti školjke na obali rijeke, izdvojiti i odabrati vrijeme za te trenutke. Ta usporenost i jednostavnost nalazi se u brizi o mom jednostavnom domu, domu koji me ne opterećuje, već mi daje prostora i vremena za obiteljske trenutke i brigu o sebi. Život mi daje priliku da procijenim što je važno kada živim jednostavno i polako. Također mi pomaže da odluke donosim svjesno, umjesto iz puke navike, da stvarno živim u sadašnjem trenutku. S ovih nekoliko godina pojednostavljivanja života i veće prisutnosti, naučila sam da kamo usredotočim svoju pažnju, prisutnost i svoje vrijednosti, tamo ide i moj život.