O ljubavi prema knjigama. Wabi Sabi autorice Beth Kempton.

Najdraža knjiga u najdražoj dolini.

Prije nekoliko godina, nakon što sam izgubila nekoga i postala supruga, ubrzo i majka, shvatila sam da želim sporiji život. Život vlastitim tempom, bez trčanja uokolo, ispunjenog prisutnošću i jednostavnošću. Stoga sam odlučila napraviti neke promjene u svim aspektima svog života. Htjela sam se vratiti čitanju više knjiga, stvaranju kvalitetnog vremena sa svojom obitelji, izdvajanju vremena za sebe, prihvaćanju nesavršenosti svog doma i sebe, stvaranju života s manje stvari i jednim zdravijim načinom razmišljanja.

Otprilike u to vrijeme pronašla sam knjigu pod nazivom Wabi-Sabi autorice Beth Kempton. Iz nekog razloga, ni ne znajući što znači wabi-sabi, odlučila uzeti knjigu. Počela sam je čitati isti dan, a završila sam je za tri dana. Odmah sam se zaljubila u sve te misli napisane u knjizi. Kroz te sam stranice stvarno počela učiti da mogu prepoznati ljepotu nesavršenosti i prigrliti je svim srcem. Wabi kao stav traženja ljepote i unutarnjeg zadovoljstva u jednostavnosti i nesavršenosti isprepleten sa Sabijem kao traženjem ljepote u fizičkim stvarima stvara Wabi-Sabi kao koncept pronalaska savršenstva u onom što je nesavršeno. To je osjećaj koji vodi stvaranju sklada i vedrine u onome što je jednostavno samo po sebi.

Wabi-sabi možete pronaći u osušenom poljskom cvijeću koje visi s vaših vrata na končiću, ili u okrnjenoj, ali jako voljenoj šalici koju svako jutro napunite čajem, ili u starom drvenom stolu s tragovima koje su vaša djeca ostavljala dok su crtala, ili u svjetlu koje svakoga jutra pada na vaš krevet, ili u svom poderanom jesenskom vunenom džemperu koji uvijek izvlačite s dna ormara kad idete u šetnju livadom. To je doista uvažavanje svega što je jednostavno, skromno i nesavršeno. Nesavršeno, ali voljeno i cijenjeno.

Vidite, dok nisam pročitala ovu knjigu, bio sam nezadovoljna svojim malim domom. Uvijek sam imala osjećaj da moram nešto promijeniti, kupiti nešto novo, popuniti prazne površine i skupiti tonu šalica koje nisam ni koristila. Nisam voljela ta četiri zida svoga doma. Ali, znala sam da se nešto mora promijeniti. Jer stvari zapravo nisu toliko važne. Trenuci su mnogo važniji. Ove su stranice donijele promjenu u mojim pogledima na dom. Tog tjedna nakon čitanja odlučila sam svoj dom očistiti od nereda, donirati i pokloniti sve one stvari koje nisam koristila ili čak voljela. Sve što se nakupilo preplavilo me je i stvaralo nepotreban stres u meni. Ostale su mi uglavnom gole površine. Na njih sam odlučila postaviti samo one stvari koje sam cijenila, koje nose uspomene i mir. Skinula sam okvire za slike koje sam stalno mijenjala, a ostavila sam samo one s obiteljskim trenucima, mojim ručno rađenim radovima i detaljima koje sam istinski voljela. Počela sam razvijati jednostavniji stil odijevanja i mijenjati svoje dnevne navike. Počela sam učiti da je manje uistinu više i sve što imam je nesavršeno, ali uistinu dragocjeno.

,,A wabi sabi lens can inspire us to embrace soulful simplicity and treasure what we already have.”

Pročitaj još:

• Ako voliš čitati o stvaranju jednostavnog doma, pročitaj više ovdje.

• Više o tome kako smo ostavili užurbanost iza sebe ovog ljeta.

• Priča o prisutnosti u majčinstvu.